Gospa od Škrpjela u Bokokotorskom zalivu jedinstvena je u svijetu. Manjeg ostrva, a većeg duhovnog i materijalnog bogatstva malo gdje ima. Sve što je nastalo, od samog ostrva, do svakog detalja u crkvi i muzeju je proizvod posebne ljubavi, posvećenosti i zahvalnosti, a kolekcije zavjetnih slika i srebrnih pločica su najveće u Evropi.
Ništa slično nigdje, i nikada nije napravljeno kao vještačko ostrvo Gospa od Škrpjela koje se nalazi u blizini prirodnog ostrva Sveti Đorđe na kome je istoimena crkva iz 17. stoljeća. Dva ostrva su najljepši dio Boke Kotorske. To su mjesta koja trebate posjetiti, a kad jednom dođete poželjećete i da se vratite. Obići Gospu možete tokom svih 12 mjeseci ako je lijepo vrijeme.
Po načinu nastanka jedinstveno u svijetu – potpoljeno preko 150 jedrenjaka
Gospa od Škrpjela (Gospa od kamena, hridi – na arhaičnom bokeljškom škrpjel znači stijena, kamen)
Legenda kaže – Braća Mortešići na hridi u Risanskom zalivu, naspram Perasta, 22. jula pronašli su ikonu Gospe.
Jedan od njih je bio bolestan. Ikonu su odnijeli kući, molili se i brat je ozdravio. Bio je to znak Peraštanima da stijena traži crkvu. Peraštani su u 15. vijeku odlučili da na tom mestu sagrade rimokatolički hram posvečen Bogorodici. Punih 200 godina na dubini od 30 metara Peraštani potapaju kamenje i stare jedrenjake koje su zaplijenili u bitkama protiv moćne otomanske imperije. Preko 150 jedrenjaka potopljeno je na toj dubini da bi se napravilo ostrvo površine oko 2.000 m2. Oltar crkve je upravo na stijeni gdje su braća ponašli ikonu.
Crkva je prvobitno bila mala kapela, potom barokna rimokatolička crkva.
Zavjetno mjesto pomoraca – jedinstvena kolekcija srebrnih pločica
Mjesto je i danas zavjetno svetilište pomoraca iz Boke Kotorske koja je od ovajkada poznata po pomorstvu. Od pomorstva, teškog i rizčnog posla, se živjelo. Pomorstvo je i danas tradicija, a ovo je mjesto za ritual zahvalnosti.
U najtežim momentima na moru pomorci se zavjetuju i mole. Ćudi mora su nepredvidive. Često nemilosrdne u borbi čovjeka i jedne od najvećih sila prirode – visokih talasa mora i dubokih okeana.
Ako se spase od brodoloma, bitke na moru… pomorci dolaze u svetilište, Gospu od Škrpjela i donose zavjetni poklon – dar za zahvalnost.
Kolekcija preko 2.000 srebrnih zavjetnih pločica sa pomorskim motivima i porukama je jedinstvena u svijetu. Bilo bi ih još da nije bilo pohare pirata u kojoj je otuđeno oko 500 srebrnih zavjetnih i zahvalnih pločica. Najstarija zavjetna pločica je iz 1654.godine koju je Gospi darivao Peraštanin nakon pobjede nad mnogobrojnom turskom vojskom, kad su odbranili Perast. Nalazi se sa desne strane oltara. Jedna od poslednjih je donesena početkom septembra 2022. godine što znači da tradicija traje skoro puna četiri stoljeća.
Na pločicama su tri motiva – brod u oluji, brod u bitkama, ili dio tijela koji je bio bolestan.
Zanimljivo je – Na Gospi se nalazi i dio JAT-ovog aviona, koji se 26. januara 1972. srušio u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Gospi ga je poklonila stjuardesa Vesna Vulović, jedina koja je preživjela pad, u znak zahvalnosti i vjere.
Djela najvećeg baroknog slikara i mermer koji se malo gdje može vidjeti
U crkvi je 68 slika – ulje na platnu. Sve slike u crkvi djelo su umjetnika Tripa Kokolja, jednog od najvećih baroknih slikara iz Perasta. Umjetniku je bilo potrebno 10 godina da oslika kompletnu crkvu.
Slike u donjem redu govore o životu Svetaca iz Starog zavjeta, a u gornjem dočaravaju život Bogorodice.
Oltar je pravljen u Italiji po narudžbi Peraštana u 18.vijeku. Jedrenjakom je donešen u Perast. Sadrži četiri vrste mermera. Zeleni, izuzetne vrijednosti porijeklom je sa ostrva iz južne Grčke. Tog mermera više nema sem u građevinama. Kilogram mermera plaćao se kilogramom srebra. Rozi kamen je kupljen u Egiptu, žuti i bijeli u Italiji.
Orgulje su 300 godina stare, crkva je aktivna i u noj se održavaju vjenčanja, krštenja, mise. U crkvi se održavaju i međunarodna vjenčanja. Tradicija je da mlada nakon vjenčanja buket pokloni crkvi.
Duhovno nasleđe koje svjedoči o događajima na moru – najveća zbirka u Evropi
Iz crkve se ulazi u muzej. U muzeju na Gospi od Škpjela nalazi se zbirka od 65 slika – najveća zbirka u Evropi o svjedočanstvima na moru. Motivi opisuju doživljaje Bokeljških pomoraca u periodu od 17. do 20. stoljeća.
Slike su darovi kapetana i opisuju situaciju u kojoj se kapetatn našao na moru. Kapetan se „preporučuje“ Gospi zaštitnici pomoraca, koja je pomogla da pobjedi nadmoćnijeg neprijatelja, ili prirodnu nepogodu kao što je oluja.
Konkretno, 25. decembra 1716.godine brod je plovio pored Drača. Na brodu je bilo 25 mornara, a napalo ih je 120. Oni podnose raport Krfu – Venecijanskoj bazi. Detalji su upisani na samoj slici.
Slikari su ostajali anonimni. Eventualno na slici stoji ime broda, ili kapetana. Na svim slikama vidljiva su svjedočanstva vjere. To je duhovo naslijeđe koje govori o pomorcima, njihovom životu, zgodama na moru, a i njihovoj vjeri u svoju moćnu zaštitnicu mora – Gospu. Slike su potpisane inicijalima
V.F.G.A – Milost sam molio i milost sam primio.
U mujezu se nalazi i portret Tripa Kokolja – umjetnika koji je u crkvi oslikao Stari i Novi zavjet. Sve što se nalazi u muzeju su pokloni čak i arheološke iskopine iz perioda 3.500 godina p.n.ere. zatim ilirski, grčki, rimski period, pa tradicionalno oružje Peraštana iz 17.i 18.vijeka.
U muzeju se može vidjeti i škrinja stara preko 550 godina, koja je i najstariji komad namještaja u Boki. Posjetioci ostavljaju novac, različitih valuta.
Osim što je najstariji komad namještaja, ova škrinja je i škrinja želja, pa ubacujući novčiće u nju, posjetioci daju svoj mali zavjet ovom mjestu, sa vjerom i nadom u ostvarenje njihove želje.
Goblen – svjedočanstvo nade i vjernosti
Sa svih krajeva svijeta dolaze turisti da vide umjetnički rad Peraštanke Jacinte Kunić koja je radila na goblenu 25 godina, čekajući muža pomorca, a prema nekim kazivanjima na kraju je oslijepila. Nije poznato ni da li se njen suprug vratio s puta, posle četvrt stoljeća njenog čekanja.
Goblen je zavjetni dar. Jedinstven je i po tome što nije dar pomorca, već žene pomorca. On odlazi na brod 1803.godine. Ona ga čeka 25 godina. Završava 1828.godine. Do danas se ne zna šta se dogodilo pomorcu. Motiv goblena je ikona. Tehnika – slikanje ubodom iglom “punto pitura” i to 650 uboda na jednom centimetru kvadratnom. Radila je pod prirodnom svjetlošću i pod svijećom. Imala je šemu, oltar sa slikom Gospe. Podloga je specijalna vrsta japanske svile, koju je ukrašavala zlatnim i srebrnim nitima, te raznobojnom kineskom svilom. Od platna je koristila damast koji je tada bio veoma cijenjen, zatim raznobojne bisere, a na glave anđela, Gospe i Isusa stavlja svoju vlastitu kosu.
Vrijeme je prolazilo, žena je sijedila i kose anđela su iznijansirane od tamne do sijede. Potpisala se Jacinta Kunić rođena Mijović, završila rad 1828.godine, na starom venecijanskom jeziku koji je tada bio službeni u Perastu.
Goblen je posvećen Bogorodici i smatara se da niko ništa sličnije nije napravio.
Sto iz pomirbene kućice
Sto je nekada stajao ispred male kuće koja se zove pomirbena dvorana i nalazi se naspram ulaza u crkvu.
Nekada je tu sveštenik dovodio zavađene porodice, ljude koji su imali nesuglasice, svađe. Oni bi bili po potrebi i zaključani, nekada i bez hleba i vode dok se ne pomire. Sto se u 17.vijeku nalazio u pomirbenoj kući. Za tim stolom se i mirilo.
Velika kamena ploča na vratu i kičmi simbolizuje težinu svađe, nesuglasica koji čovjek nosi na leđima.
Zašto se vraćamo Gospi
O Gospi od Šrkpjela nije moguće priču ispričati do kraja. Koliko god puta da dođete uočićete nešto što niste vidjeli prethodni put. Mjesto je mistično, božanstveno lijepo, sa posebnom energijom koja isijava iz Bokokotorskog zaliva u kome se oslikavaju planinski vrhovi.
Kad jednom posjetite Gospu, razumjećete zašto zaslužuje da se vratite.
Na obilazak Gospe od Škrpjela sa razlogom se stavljaju tri tačke…