Mitsko vino Budve

by | Mar 21, 2026 | Info

Istražite Budvu uz čašu domaćeg vina dok se prisjećamo starih priča i legendi o njenom nastanku.

,,Pijte vino, gosti moji, nije voda to,
Nego vino kratošija, koje premeće;
Premetnuće domaćina, sve je mene stra’!
Neka meće i premeće, njega nije stra’;
Napij mi se domaćine, neka ti je čast;
Među braćom i družinom, vazda pošten glas!”

Jedna od Zevsovih ljubavnica bila je Kadmova ćerka Semela. Prema helenskoj mitologiji, iz te veze je rođen bog Dionis, zaštitnik vina, pa se možda i u tome krije odgovor kada je i kako vinova loza dospjela na budvansko primorje. Znajući za vrijednosti ove voćke, iz koje se dobija božansko piće vino, a kako je njegov unuk bio Dionis, bog vina, moćni i bogati kralj Kadmo je, kada je napuštao Tebu, ponio sa sobom snop reznica vinove loze.

Pošto se stalno nastanio na obali pod brdom Spas, i osnovao drevnu Butamu (iz koje je nastala Budva), dao je da se ove reznice zasade u Budvanskom polju, na lokalitetu koji se danas naziva Veliki ili Velji vinogradi.

Dionis je naučio Budvane tajni sađenja grožđa i pravljenja vina

Grozđe se mečilo (gnječilo) nogama u drvenim badnjevima. Nakon obavljenog vrenja, vino se prelivalo u drvene bačve, a potom iz bačvi u staklene demižane. Vino se transportovalo u mješinama od ovčje kože, sa četiri noge koje su služile kao hvataljke.

Bokelji su slavili Svetog Trifuna moleći ga da im čuva zasade vinove loze. Osim u primorju, vinogradi su se za vrijeme Nemanjića širili i po kontinentalnom dijelu zemlje, a vino se koristilo u redovnoj ishrani stanovništva.

Pored uvezenih vina iz Sredozemlja, koje su trgovci raznosili po unutrašnjosti, Budvani imaju dugu tradiciju pravljenja kvalitetnih vina. Porodica Armenko iz Buljarice je u XX vijeku dugo snabdijevala srpsku kraljevsku porodicu svojim vinom, a kasnije i maršala Jugoslavije Broza.

VINO REŽEVIĆA

Po predanju, na mjestu gde je kasnije sagrađen manastir Reževići u srednjem vijeku postojala je gostionica, a ispred nje kameni stub sa udubljenjem ‘panjegom’, u kome su stanovnici iz okolnih sela uvijek ostavljali pun bokal vina, kao znak dobrodošlice i gostoprimstva za svakog putnika, namjernika, gosta „koji zlo ne misli i bilo ne čini“. Iz tog bokala pili su kraljevi i vojskovođe. Počastio se i grof Rajmond od Tuluze, kada je, zimu 1096/97. godine, prolazio preko Paštrovića sa svojim krstašima.

Za osnivanje manastira Reževići vezano je predanje iz XIII vijeka. Prolazeći ovim krajevima, srpski kralj Stefan Prvovenčani opio se paštrovskim vinom. Nakon što se otrijeznio, odlučio je da na tom mjestu, 1226. godine u Reževićima, sagradi crkvu posvećenu Uspenju Bogorodice.

VODA NIKAKO!

U Povelji Stefana Prvovenčanog (1198–1228) zabranjuje se dodavanje vode proizvedenom vinu.

Vinogradi su stradali od muslimanskih osvajača koji su zabranjivali vino, ali i od bolesti koje su uništile vinovu lozu širom Evrope. Uglavnom se uzgajalo oko manastira, pri čemu je Praskvica imala najveći zasad. Od svih sorti vinove loze, u budvanskom kraju najrasprostranjenija je bila autohtona kratošija, lisica roze boje i žižak, a od drugih sorti vranac (kasnije zamijenjen otpornijom sortom tzv. „amerikankom“). Od bijelih sorti vinove loze posebno je bila zastupljena mekuša, a potom japudžak, bijela rozaklija i dr.

CARSKI STATUS VINA

U 261. poglavlju srednjovekovnog Statuta Budve, izdatog od cara Dušana, piše:

„Naređujemo da je svaki onaj ko od našega građanina uzme da obrađuje kratošijski vinograd na napolicu dužan da ga tokom cijelog marta ore i kopa, a tokom maja okopava između trsova, čisti od lišća, ore i vezuje. Osim toga, hoćemo da je dužan treći put orati do Sv. Vida i odnositi zemlju najkasnije do Sv. Petra.

Dalje hoćemo da je onaj ko uzme mladi vinograd na napolicu dužan da ga prvi put kopa tokom cijelog marta, drugi put tokom cijelog maja, da je od jabuka, smokava i krušaka dužan polovinu dati vlasniku vinograda.

Ako je vinogradu potreban kakav drugi vinogradarski rad, dužan je da ga obavi u sezoni, a što se tiče kolaca, dužan je da ih stavlja prema dogovoru. Ko učini protivno, plaća kaznu od 4 perpera i gubi vino, a svaki rad dužan je dobro obaviti u odgovarajuće vrijeme, kao što je to naprijed napisano, izuzev jarka za vodu i čišćenja grmova, što je dužan učiniti kako se dogovore.“

Izvor: Božanstvena Budva činjenice, zanimljivosti, priče i legende

More from our Blog

Da li ste znali da je u Ulcinju postojala zajednica Afroulcinjana?

Da li ste znali da je u Ulcinju postojala zajednica Afroulcinjana?

U bogatoj i slojevitoj istoriji Ulcinja, koja je satkana od različitih kultura i uticaja, posebno se izdvaja priča o afričkim robovima, kao jedan od manje poznatih, ali izuzetno značajnih segmenata njegove prošlosti.
Plato ispred venecijanske palate u Ulcinju i danas se simbolično naziva Trg robova.

Pin It on Pinterest

Share This